Čuveni BBC-jev reporter: "Izvještavao sam iz 40 ratnih zona, ali sada doista miriše na svjetski rat"

BBC je objavio zabrinjavajuću analizu globalne sigurnosne situacije s jasnim upozorenjem da svijet ulazi u opasnije razdoblje nego ikad u posljednjih nekoliko desetljeća. Riječ je o tekstu koji se ne bavi samo aktualnim ratovima, nego i dubinskom promjenom međunarodnog poretka i rizikom od eskalacije kakvu Zapad odavno nije morao ozbiljno razmatrati.

Najopasniji sukob

Analizu potpisuje John Simpson, dugogodišnji urednik za svjetska pitanja BBC News-a, novinar koji je iz prve ruke pratio ključne geopolitičke lomove od Hladnog rata do današnjih sukoba. Upravo se na to iskustvo poziva kada tvrdi da 2025. odskače od svega što je dosad vidio.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da bi se aktualni rat u Ukrajini mogao proširiti u svjetski rat. Simpson konstatira da, nakon gotovo šest desetljeća promatranja ratova i sukoba, ima neugodan osjećaj da bi Zelenski u tome mogao biti u pravu.

NATO u visokoj pripravnosti

Kako piše dugogodišnji ratni reporter BBC-ja, zemlje NATO-a nalaze se u stanju visoke pripravnosti i pomno prate svaki znak da bi Rusija mogla početi presijecati podmorske kabele koji prenose elektronički promet ključan za funkcioniranje zapadnih društava. Ruski dronovi testiraju obranu zemalja NATO-a, dok ruski hakeri razvijaju načine za onesposobljavanje ministarstava, hitnih službi i velikih korporacija.

Zapadne vlasti, nastavlja Simpson, uvjerene su da ruske tajne službe ubijaju ili pokušavaju ubiti disidente koji su utočište pronašli na Zapadu. Kao primjer navodi istragu o pokušaju ubojstva bivšeg ruskog obavještajca Sergeja Skripalja u Salisburyju 2018. godine. Ta je istraga završila zaključkom da je napad odobren na najvišoj razini u Rusiji, što znači da odgovornost seže do samog predsjednika Vladimira Putina.

Tri rata

Godinu 2025. obilježila su tri vrlo različita rata. Prvi je Ukrajina, gdje je prema podacima Ujedinjenih naroda poginulo na desetke tisuća civila. Drugi je Gaza, gdje je izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao „silovitu osvetu“ nakon što je Hamas 7. listopada 2023. napao Izrael, ubio oko 1.200 ljudi i oteo 251 taoca.

Od tada je u izraelskim vojnim operacijama ubijeno više od 70.000 Palestinaca, uključujući više od 30.000 žena i djece, prema podacima ministarstva zdravstva u Gazi, brojkama koje Ujedinjeni narodi smatraju pouzdanima, podsjeća urednik za svjetska pitanja BBC-ja.

U isto vrijeme, Sudan je zahvaćen brutalnim građanskim ratom između dviju vojnih frakcija. U posljednjih nekoliko godina ondje je ubijeno više od 150.000 ljudi, dok je oko 12 milijuna stanovnika bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Simpson primjećuje da bi, da je to bio jedini rat u 2025. godini, ostatak svijeta možda učinio više kako bi ga zaustavio. No, to se nije dogodilo.

Trump nije riješio ništa

Podsjeća i na izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je, dok je njegov zrakoplov letio prema Izraelu nakon što je ispregovarao prekid vatre u Gazi, rekao: „Ja sam dobar u rješavanju ratova.“ Istina je, dodaje iskusni reporter, da se u Gazi danas ubija manje ljudi nego tijekom vrhunca krize, ali unatoč primirju taj se rat teško može smatrati riješenim.

Iako, priznaje Simpson, s obzirom na strašne patnje na Bliskom istoku i u Africi može zvučati čudno reći da je rat u Ukrajini na sasvim drugoj razini, on tvrdi da to doista jest.

Lekcije Hladnog rata i Kosovo 1999.

Osim Hladnog rata, većina sukoba o kojima je izvještavao bila je relativno ograničena: brutalna i opasna, ali ne dovoljno ozbiljna da ugroze mir cijelog svijeta. Neki ratovi, poput Vijetnama, Prvog zaljevskog rata ili rata na Kosovu, povremeno su izgledali kao da bi mogli prerasti u nešto mnogo gore, ali se to nikada nije dogodilo.

Razlog je bio strah velikih sila da bi se lokalni, konvencionalni rat mogao pretvoriti u nuklearni sukob. Kao ilustraciju Simpson navodi epizodu s Kosova 1999. godine, kada je britanski general Sir Mike Jackson navodno preko radija poručio: „Neću zbog vas započeti Treći svjetski rat“, odbijajući zapovijed NATO-a da britanske i francuske snage zauzmu aerodrom u Prištini nakon što su ruske trupe ondje stigle prve.

No u godini koja dolazi, 2026., Rusija – primjećujući očiti manjak interesa predsjednika Trumpa za Europu – djeluje spremno iskoristiti slabiju američku prisutnost kako bi agresivnije nametnula svoj politički i vojni utjecaj na europskom kontinentu.

Putin je ranije ovog mjeseca izjavio da Rusija ne planira rat s Europom, ali da je za njega spremna „odmah“ ako to Europljani žele. Na kasnijem televizijskom događaju dodao je: „Neće biti nikakvih operacija ako se prema nama odnosite s poštovanjem, ako poštujete naše interese kao što smo mi uvijek nastojali poštovati vaše.“

Rusija već vodi rat u Europi

Rusija već sada vodi rat protiv neovisne europske države, uz golem broj civilnih i vojnih žrtava. Ukrajina Moskvu optužuje za otmicu najmanje 20.000 djece, a Međunarodni kazneni sud izdao je uhidbeni nalog za Vladimira Putina zbog njegove uloge u tome, optužbe koje Rusija uporno poriče.

Iako Kremlj tvrdi da je napao Ukrajinu kako bi se zaštitio od širenja NATO-a, Simpson ističe da je Putin dao naslutiti i drugi motiv: obnovu ruske regionalne sfere utjecaja.

Američko udaljavanje i europska nervoza

Simpson piše da je 2025. donijela nešto što su zapadne zemlje donedavno smatrale nezamislivim: mogućnost da se američki predsjednik okrene leđa strateškom sustavu uspostavljenom nakon Drugog svjetskog rata.

Washington više nije siguran želi li štititi Europu, a istodobno ne odobrava smjer u kojem, po njegovu mišljenju, Europa ide. Nova strategija nacionalne sigurnosti Trumpove administracije tvrdi da se Europa suočava s „ogoljenom prijetnjom civilizacijskog nestanka“. Kremlj je taj dokument pozdravio kao potvrdu vlastite vizije svijeta.

Unutar Rusije, prema UN-ovu posebnom izvjestitelju za ljudska prava, Putin je ušutkao gotovo svu unutarnju opoziciju, i onu protiv sebe osobno i onu protiv rata u Ukrajini. No Simpson upozorava da se Rusija istodobno suočava s ozbiljnim ekonomskim problemima: mogućim rastom inflacije, padom prihoda od nafte te povećanjem PDV-a kako bi se financirao rat.

Europljani se boje gubitka komfora

Iako su gospodarstva Europske unije deset puta veća od ruskog, a europska populacija više nego trostruko veća, zapadna Europa je, piše iskusni novinar BBC-ja, dugo oklijevala ulagati u vlastitu obranu, bojeći se gubitka životnog komfora dok god je mogla računati na američku zaštitu.

Sjedinjene Države danas su, dodaje, drugačije: manje utjecajne, više okrenute sebi i sve manje nalik Americi o kojoj je izvještavao tijekom cijele karijere. Kao i 1920-ih i 1930-ih godina, sada se žele koncentrirati na vlastite nacionalne interese.

Čak i ako predsjednik Trump izgubi znatan dio političke moći na međuizborima, Simpson smatra da je zaokret prema izolacionizmu možda već toliko snažan da će čak i budućem predsjedniku sklonijem NATO-u biti teško pomoći Europi. Vladimir Putin, zaključuje, to je sigurno primijetio.

Pitanje eskalacije

U završnom dijelu analize Simpson upozorava da 2026. izgleda presudno. Zelenski bi se mogao osjećati prisiljenim pristati na mirovni sporazum koji uključuje odricanje velikog dijela ukrajinskog teritorija, ali ključno je pitanje hoće li postojati dovoljno čvrsta jamstva koja će Putina spriječiti da se za nekoliko godina vrati po još.

Za Ukrajinu i njezine europske saveznike, koji se već osjećaju kao da su u ratu s Rusijom, to je ključno pitanje. Europa će morati preuzeti mnogo veći teret potpore Kijevu, a ako se Sjedinjene Države doista okrenu leđa Ukrajini, to bi bio golem teret.

Može li rat prerasti u nuklearni sukob? Simpson podsjeća da je Putin sklon kockanju, jer se oprezniji vođa ne bi odlučio na invaziju Ukrajine u veljači 2022. godine. Iako ruski dužnosnici iznose jezive prijetnje o brisanju europskih zemalja s karte, sam Putin obično je suzdržaniji. Dokle god su Sjedinjene Države aktivni član NATO-a, rizik razornog nuklearnog odgovora ostaje prevelik, smatra veteran BBC-ja.

Kina i Tajvan

Što se Kine tiče, Simpson bilježi da predsjednik Xi Jinping posljednjih mjeseci nije izravno prijetio Tajvanu. No podsjeća da je bivši direktor CIA-e William Burns izjavio kako je Xi naredio Narodnooslobodilačkoj vojsci da bude spremna za invaziju na Tajvan do 2027. godine. Ako Kina ne poduzme odlučan korak prema preuzimanju Tajvana, to bi se moglo protumačiti kao slabost, što je za Xija neprihvatljivo.

Suprotno uvriježenom mišljenju, Kina se itekako brine o domaćem javnom mnijenju. Od pobune 1989. godine i masakra na Trgu Tiananmen, kinesko vodstvo opsesivno prati reakcije stanovništva.

Lekcije s Tiananmena

Simpson se prisjeća da je i sam izvještavao s Tiananmena i čak živio na Trgu tijekom tih događaja. Ističe da priča o 4. lipnju 1989. nije bila jednostavna: uz pucnjavu na nenaoružane studente, paralelno se odvijala i šira pobuna radnika u Pekingu i drugim gradovima s ciljem rušenja vlasti Komunističke partije.

Dva dana kasnije, opisuje, vidio je spaljene policijske postaje i sjedišta sigurnosne policije, kao i stravične prizore nasilja. Vojska, zaključuje iskusni reporter, nije samo gušila studentski prosvjed, nego je slomila široki narodni ustanak.

Kinesko vodstvo, koje ni 36 godina kasnije nije zaboravilo te događaje, stalno prati znakove djelovanja opozicije, bilo da dolaze od organiziranih skupina poput Falun Gonga, neovisnih kršćanskih crkava, demokratskog pokreta u Hong Kongu ili građana koji prosvjeduju protiv lokalne korupcije. Sve se to, piše Simpson, guši silom.

Mračna europska perspektiva

Gledajući prema 2026., zaključuje da će kineska moć nastaviti rasti, a strategija preuzimanja Tajvana, najveća ambicija Xija Jinpinga, postat će jasnija. Rat u Ukrajini možda će završiti, ali pod uvjetima povoljnima za Putina, koji bi tada mogao biti slobodan vratiti se po još teritorija za nekoliko godina.

Predsjednik Trump, čak i ako mu politička krila budu podrezana, dodatno će udaljavati SAD od Europe. Iz europske perspektive, smatra Simpson, budućnost teško da može izgledati mračnije.

Ako se Treći svjetski rat zamišlja kao izravni nuklearni sukob, poručuje, valja razmisliti ponovno. Mnogo je vjerojatnije da će se raditi o nizu diplomatskih i vojnih manevara koji će pogodovati procvatu autokracije i potencijalno dovesti do raspada zapadnog saveza.